NAE lab Vol. 1

Branimir Norac nagrađivani je hrvatski klarinetist i kompozitor čiji se pristup odlikuje snažnim autorskim izričajem koji miješa istraživanje i pomicanje granica instrumenta, kao i istraživanja glazbe na prijelazu žanrova, ozbiljne i popularne glazbe, tradicijskih elemenata, improvizacije, eksperimentalnih i suvremenih oblika s elektronskim segmentima. Kompozitorski put započinje komadom Radost življenja za solo klarinet koji se, uz druge kompozicije za klarinet i klavir, nalazi na njegovom samostalnom albumu objavljenom 2020. godine. Nastavak autorskog opusa odnosi se na komponiranje za komorne ansamble, film, radio i kazalište, među kojima se ističe suradnja na plesnoj predstavi Monomit iz 2021. godine za koju je napisao, odsvirao i producirao glazbu.
Uz inovativan pristup sviračkim tehnikama, njegov rad obilježavaju i karakteristični introspektivni elementi koji su često utkani u autorska djela i nastupe, a zapažena je u tom svjetlu i njegova kompozicija Krletka za proljeće u kojoj interpretira dnevničke zapise na Brailleovom pismu čije znakove vlastitim razvijenim sustavom prevodi u glazbeni jezik, kao i Ptičji paviljon, open-score kompozicija za pet ili više izvođača iz 2024. godine u kojoj predstavlja osobni princip akustičnog istraživanja različitih koncertnih prostora. U proljeće 2025. godine objavljuje album jazz i improvizacijske glazbe Clarinets & Drums koji je snimio s američkim klarinetistom Byronom Asherom i bubnjarom Robbyjem Bowenom. Uz nastavnički rad u glazbenoj školi, djeluje i kao bas klarinetist u reed kvintetu Kalamos te u NAE Collective-u – interdisciplinarnom ansamblu koji okuplja instrumentaliste i video umjetnike posvećene istraživanju suvremene glazbe i multimedije. Aktivan je na alternativnoj sceni kao solo gitarist psy-pop/avant-folk benda Klinika Denisa Kataneca. Kao član udruge UPSUS, od 2023. godine organizira Festival novog zvuka u Sinju koji za cilj ima promociju suvremene glazbe i mladih kompozitora.

Vid Veljak (1996.) istaknuo se na hrvatskoj i međunarodnoj sceni kao jedan od najmlađih, najtalentiranijih i najsvestranijih violončelista, briljirajući kao solist u klasičnoj i suvremenoj glazbi. Njegova umjetnost također se proteže na komornu glazbu i eksperimentalne projekte, odražavajući široki i avanturistički glazbeni identitet.
Violončelo je počeo svirati s tri godine pod vodstvom Tatjane Skljarenko, a ubrzo zatim nastavio kod Maura Šestana u Rijeci. Njegov talent vrlo rano je prepoznao istaknuti violončelist i pedagog Valter Dešpalj, koji ga je pozvao da se pridruži njegovoj klasi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je s uspjehom položio prijemni ispit s 14 godina i diplomirao 2017. godine. Od 2012. do 2015. paralelno je studirao na Međunarodnoj glazbenoj akademiji Kneževine Lihtenštajn u klasi Jensa Petera Maintza i V. Dešpalja. Od 2016. do 2018. usavršavao se kod Romaina Gariouda u Parizu. Pohađao je majstorske tečajeve kod uglednih violončelista poput Giovannija Sollime, Enrica Bronzija, Lászla Fenyöa, Miklósa Perényija, Gustava Tavaresa, Michaela Flaxmana, Xenie Janković i drugih.
Pobjednik je brojnih natjecanja, uključujući Međunarodno natjecanje Antonio Janigro u Poreču i Daleki akordi u Splitu.
Osnivač je i član Riječkog klavirskog trija, zajedno s pijanistom Filipom Fakom i violinistom Krunoslavom Marićem. Također je član međunarodnog ansambla za suvremenu glazbu Synchronos. Tijekom studija, uz usavršavanje kanonskog repertoara, posvetio se izvođenju suvremene glazbe za violončelo, praizvevši mnoga djela hrvatskih skladatelja, od kojih su mu neki posvetili svoje kompozicije (npr. Asterión, koncert za violončelo i komorni orkestar Tomislava Olivera – čime je postao najmlađi hrvatski violončelist kojem je posvećen koncert – Idioma I Tomislava Olivera te Koncert za violončelo Davora Bobića).
Jedan je od osnivača kolektiva NAE, koji okuplja istaknute mlade glazbenike i multimedijalne umjetnike s ciljem promicanja suvremene elektroakustičke glazbe i multimedijalne umjetnosti. Istaknuo se solističkim recitalima, izvodeći neka od najsloženijih djela za violončelo i elektroniku na Tribini suvremene glazbe u Opatiji 2018. i Muzičkom biennalu Zagreb 2021., za koji je snimljen i online recital.
Od ožujka 2019. do 2022. bio je vođa dionice violončela Dubrovačkog simfonijskog orkestra, redovito nastupajući i kao solist. Godine 2019. pokrenuo je projekt Resonance(s), posvećen snimanju djela za solo violončelo (i elektroniku) hrvatskih skladatelja, s ciljem promicanja skladbi 20. i 21. stoljeća te poticanja stvaranja novih. U sklopu ovog projekta izdao je dva albuma. Album Resonance(s) II osvojio je diskografsku nagradu Porin 2022. godine (i bio nominiran u četiri kategorije za klasičnu glazbu).
Od lipnja 2022. član je ansambla Zagrebački solisti, a u rujnu iste godine postaje vođa dionice violončela u Orkestru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U studenom 2022. gostovao je s ansamblom u sklopu međunarodne Hans Zender akademije pod mentorstvom članova Ensemble Modern.
Od 2022. godine djeluje kao profesor violončela na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje je u dobi od samo 26 godina postao docent.