Teatar K.
*Program se realizira u okviru eksperimentalne programske linije NeSamoAkademija Ribnjak koja otvara prostor Scene Ribnjak studentskim produkcijama ne samo umjetničkih akademija.
Gorke suze bradate Venere autorski je projekt Mihaela Željka Crnčeca. U središtu predstave nalazi se sadomazohistički ljubavni trokut koji sačinjavaju kazališni redatelj i asfaltirani kulturtreger Oskar de Fabiani, njegov sluga Pierrot i takozvani Ganimed, mladi glumac u usponu. Predstava je zamišljena kao drugi dio „trilogije“ započete prošle godine predstavom Ljubav na odru, koja je premijerno izvedena u Kinu Forum 25. travnja 2024, u kojoj se Oskar tek spominje kao dobar prijatelj Ane Borongay, a s kojim je ona postavljala jedan svoj dramolet u Parizu. Predstava je zamišljena kao „impresija“ iz života jednog zapadnjačkog homoseksualca oscarwildeovskog tipa. On je okrutan, hladan, teatralan, melodramatičan, osjetljiv, povišenog raspoloženja, ali je i smiješan, talentiran, dovitljiv, inteligentan i šarmantan. Predstava istražuje dvosjeklost ovog mača te Oskarovu snagu i okrutnost, kao i njegove nesigurnosti. Dotiče se raznih tematskih sklopova prema kojima se ovaj tip izumirućeg homoseksualca pokušava odrediti: roditeljstvo, brak, žene (majke, glumice, prijateljice), ljubav, žudnja, politika, umjetnost, autentičnost, starenje, ljepota i sl.
Primarni zaplet temelji se na filmovima Gorke suze Petre von Kant (1972) Rainera Wernera Fassbindera i Petar von Kant (2022) Françoisa Ozona, koji se također fokusiraju na queer ljubavne trokute, a inspiraciju crpi i iz hrvatske književnosti i „balkanske“ popularne kulture. Tako se, uz Anu Borongay i Klaru, likove iz Ljubavi na odru, u predstavi pojavljuju i druge figure inspirirane Krležom, poput Oskarove majke, kontese Agate Habzsinics-Gerincsy-Muraközy te Helene von Karlinga-Lendway, prethodno poznate kao Jelena Karađorđević, koja je insprirana likom srpske pjevačice Jelene Karleuše. Osim Krleže i Karleuše, važnu ulogu igra i drama Milana Begovića Bez trećega, koja također tematizira psihopatologiju ljubavnog trokuta.
Tekst i režija: Mihael Željko Crnčec
Produkcija: David Gračanin, Paula Škaro
Scenski pokret: Marko Marić
Šminka: Vinka Miličević
Oblikovanje rasvjete: Paula Škaro
Oblikovanje zvuka: Andrija Pulić
Audio-produkcija: Sara Klobučar
Izrada maski: Genevieve Elise Pavić
Grafički dizajn: Lorna Crnčec
Fotograf: Boran Crnčec
Glume: David Gračanin, Robert Katinić, Nino Mladinić, Hana Modrić, Inja Munić, Pierrot, Emilija Sinjeri, Kata F. Strofa

Teatar K. kazališna je sekcija Kluba studenata komparativne književnosti ’K.’ Zamišljena je kao radnička platforma otvorena svim zainteresiranim studentima koji se žele okušati u praktičnom kazališnom radu i upoznati raznolikost i bogatstvo različitih izvedbenih formi. Cilj nam je omogućiti slobodan prostor za razigravanje ideja i izvedbeno eksperimentiranje, te stoga i potičemo formalnu raznolikost u svom radu. Teatar K. djeluje već 10 godina, a od tada nastoji svaku akademsku godinu obilježiti novim kazališnim projektom koji stvaraju sami studenti.












