Bazen

Ideja o tijelu u letu, o osjećaju kao da nemaš težine, kao da te drži zrak, pa te pusti, pa si na tren točno u balansu koji nestane čim ga osvijestiš – kratkotrajno postignuće s dugotrajnim utiskom. Mi smo to radili, mi smo tako učili.

Pokušavaš dok ne prođe, nekad se to moglo izmjeriti, a nekad nije. Prebacim težinu prema naprijed i to me pogurne u pad koji pokušavam kontrolirati na svoj način, ti krećeš poslije mene.
Glatka okrugla rupa od asfalta, ispunjena je našim pokušajima. Nekad cijelo popodne, nekad cijeli dan. Ponosna sam na nas. Razočarana sam zbog nas. Nije mi svejedno, a znam da nije ni tebi.

Mi ovdje dijelimo motivaciju kao što dijelimo vodu kad je netko žedan, kao što dijelimo vrijeme i kao što dijelimo zrak. Uskoro će mrak, moram ići sad, vidimo se sutra. Jedva čekam da opet krenemo.
Priče se znaju mijenjati jako brzo, i mi onda s njima.
Sjećaš li se kad smo hvatali tlo pod nogama?

Ideja i koncept: Ema Crnić, Šimun Stankov
Koreografkinja: Ema Crnić
Asistent koreografkinje: Šimun Stankov
Plesačice: Ema Kani, Eva Kocić, Marta Habulin, Margareta Firinger, Una Štalcar-Furač
Glazbenici i izvođači: Miro Manojlović, Roko Crnić, Ivan Marojević
Scenografija: Jakov Habjan
Dramaturška podrška: Ivana Slunjski
Savjet za kostime: Zdravka Ivandija Kirigin
Svjetlo: Toni Modrušan
Trailer: Paula Skelin
Fotografije: Silvija Dogan, Paula Skelin, Karla Kocić
Dizajn plakata: Marin Remić