Prosinac na Sceni Ribnjak, čini se, ono je vrijeme u godini kada se ne želimo odlučiti što nam je draže – pokret ili riječ, glazba ili pripovijedanje, intimne priče ili kolektivna iskustva – pa smo, u svom svežderskom stilu, jednostavno uzeli sve.
Mjesec započinjemo razgibavanjem, tijelom koje se budi uz pjesmu i ples, u dvorani koja uvijek nađe način za izvući najbolje od jutra. Studio 55+ ponovno otvara vrata svojim jutarnjim plesnjacima, mjestu gdje se ritam mijenja brže od vremena i gdje je najvažnije da se uspavane noge dobro, dobro rasplešu.
Čim se otvore vrata, dan krene prema nečemu zanimljivom, jer isti utorak već poslijepodne donosi Werthera KHAOS Kolektiva, u režiji Silvija Vovka. Prvo za škole – onaj zatvoreni, intimni susret tinejdžera i klasika koji uvijek iznenadi svojom ozbiljnošću – a onda, navečer, istu komornu studiju osjećaja gledamo u drugačijem svjetlu, onom namijenjenom publici koja dolazi s vlastitim iskustvima patnje, mladosti i svega između.
Gledat ćemo i Cargo Staše Zurovca, predstavu u kojoj tijelo nije samo instrument nego cijeli jezik. Tu se pokret lomi, ubrzava, zastaje, otvara prostor u kojem gledatelj više nije pasivan. Osim toga, čeka nas i prva postpremijerna izvedba svježe, jednostavne i nježne predstave Sretni smo, dakle jesmo Kazališne družine Luika, koja ne bježi od pitanja koja postavljamo sebi kad pomislimo da nam je sreća promakla.
Dok odrasli traže odgovore, djeca traže čaroliju. Teatar Poco Loco im je donosi u najčišćem prosinačkom obliku; Orašar koji je i ove godine uzbudljiv, zaigran i pun onog osjećaja da je priča živa samo zato što je publika tu. S nama ostaju i senzorne projekcije za djecu, koje će ovaj mjesec servirati film Lisac i zečica spašavaju šumu, jer svijetu, pogotovo u ovo doba godine, ne bi škodilo malo više priča o hrabrosti, prijateljstvu i spašavanju zajedničkog doma.
I dok se izmjenjuju ples, drama i bajka, glazba se pojavljuje kao prirodni predah. Koncerti Petkom prije ponoći te večer Iza ugla, uho svijeta pretvaraju Ribnjak u mjesto gdje se slušanje događa bez žurbe, bez taktike, bez pozadinske buke; samo publika i zvuk.
Aha, da ne zaboravimo – premijera! Da, opet premijera. Reflektori su ovaj put usmjereni na naše rezidente iz Studija Tres Pas i Napravi mjesta za ______, u režiji Hrvoja Korbara. Spremite se za predstavu koja izgleda kao da je nastala iz jedne jednostavne situacije – netko je ušao u sobu – a onda se grana u priču o svima i nikome, trenucima kada je prerano i prekasno u isto vrijeme, o tome kako se počeci i krajevi često dogode na mjestima gdje ih najmanje očekujemo.
Šećer za kraj! Iz Slovenije nam konačno dolazi i jedan od najzanimljivijih gostujućih projekata sezone – Opijumske lađe Neje Tomšič (Gledališče Glej). Riječ je o performativnoj čajnoj ceremoniji koja pretvara povijest kolonijalne trgovine čajem i opijumom u intimno, gotovo meditativno iskustvo. Uz ručno oslikane gongfu setove i ritual pripovijedanja, publika se uvodi u priče o opijumskim brodovima, zaboravljenim epizodama kolonijalne ekonomije i posljedicama koje i danas oblikuju političku sliku svijeta. To nije predstava u klasičnom smislu, nego susret, tih, vizualan i snažan, u kojem se povijest prelijeva kroz keramiku, čaj i glas pripovjedačice.
Kad se sve zbroji, prosinac doista jest #opasnoodličan mjesec, koji širi raspon, spaja različite forme i drži prostor otvorenim za više od jedne vrste doživljaja.
Vidimo se na Sceni Ribnjak – tamo gdje raznolikost nije slučajnost nego namjera.
Scena Ribnjak 
Komentiraj